Pišite nam

Sport

Priča Marina Babina: Kako uz redovan posao završiti peti na trostrukom ultra triatlonu Svjetskog kupa

Dio priprema Marin je odradio i na otoku Pašmanu, gdje je, kako kaže, naučio plivati i voziti biciklu, a za otok kaže da je idealan za ovakav tip priprema

Prije

-

Marin Babin

Iskusni hrvatski triatlonac Marin Babin ove je godine početkom rujna sudjelovao na trostrukom Ultra Triathlonu u Austriji, Badkersburg IUTA World Cup, gdje je u roku od 60 sati trebalo svladati 11,4 km plivanja, 540 km bicikliranja i 126,6 km trčanja. Marin ne samo da je triatlon odradio unutar predviđenog vremena nego je osvojio izvanredno peto mjesto te je s tako velikim rezultatom postao tek šesti Hrvat koji je do sad uspio završiti ovo izuzetno zahtjevno natjecanje.

Povodom ovog velikog uspjeha nedavno smo u razgovoru s Marinom više saznali o njegovom sportskom i životnom putu te što ga veže uz Pašman.

Kakva je vaša povezanost s Pašmanom i koliko vremena provodite na Pašmanu?

Mama je rodom s Pašmana, odnosno i baba i did su rođeni u Pašmanu, ali ih je život doveo u Rijeku gdje sam ja rođen. Mi smo Bobići Škvoinovi, i (uz smijeh dodaje) ljudi iz Pašmana odmah će znati o kome se radi. Tako da sam na Pašmanu svako ljeto još od rođenja u dijelu obiteljske starine koju sada posjeduju moji roditelji. Na Pašmanu sam naučio plivati, vjerojatno i voziti biciklu….

Kako je počela vaša sportska karijera i zašto ste odabrali triatlon kao sport kojim se želite baviti?

Sportom sam se počeo baviti u četvrtom razredu osnovne škole kada sam se upisao u školu košarke u KK Kvarner u Rijeci. U Kvarneru sam prošao cijeli put od mlađih kadeta do prve momčadi koja se tada natjecala u A1 Hrvatskoj ligi. Nakon završetka košarkaške karijere u 25. godini, rekreativno sam vozio brdski bicikl, usputno i trčkarao, ali ništa ozbiljno, dok sasvim slučajno nisam pogledao dokumentarac “Tri puta tri” o našem Nenadu Šimunko koji je završio trostruki ultra triatlon. Taj je film bio okidač za moj interes za triatlon i postavljanje cilja da se okušam u izazovu trostruke distance.

Kako i koliko dugo ste se pripremali za natjecanje u Austriji?

Mogao bih reći da se za ovo pripremam od kada sam se počeo baviti triatlonom. Odluka, odnosno konačni odabir utrke i potvrda datuma na kojoj ću pokušati nastupiti je bila prije godinu dana i od tada je sve podređeno tome. Pripreme su vrlo kompleksne i zahtijevaju puno planiranja, ali i vremena i truda da se odradi sve zacrtano. Morate imati jako puno kilometara u nogama i rukama da bi uopće mogli pomisliti na ovako nešto. Uz to tu je još i priprema cijele logistike za utrku, plan prehrane, oprema, prijevoz, smještaj, a i financiranje cijelog projekta zahtjeva pripremu.

Ovo ljeto ste određeno vrijeme proveli na Pašmanu gdje ste odradili i dio priprema.

Ovo ljeto sam boravio na Pašmanu u 7. mjesecu gdje sam odradio dio priprema za utrku. Na Pašmanu imam uvjete za sve tri discipline i što je meni još bitnije brzu tranziciju s plivanja na biciklu te kasnije sa bicikle na trčanje. Obično plivam između Pašmana i Kraja, dosta je glisera u kanalu pa se držim obale, ali i uz obalu je izazovno plivati protiv kurenta. Biciklistički trening je na magistralnoj cesti preko oba otoka. Od Tkona do Mulina na Ugljanu i natrag je otprilike 80 kilometara pa napravim dva, nekad tri kruga za trening. A trčim uz more od Pašmana do Dobropoljane. Cesta je super za trčanje bez puno uspona što mi odgovara kad trčim veće kilometraže. Viđam sve više trkača i biciklista koji su prepoznali potencijal koji Pašman ima i mislim da je otok kao takav idealan za ovakav tip priprema sportaša, ali i za organizaciju natjecanja.

Sigurno je teško sažeti iskustvo s jednog velikog natjecanja kao što je nedavni triatlon ukupne duljine od čak 678 km. Kako ste se osjećali prije utrke, kako je protjecala sama utrka, kako gledate na svoj rezultat…  

Start utrke bio je u petak, 1. rujna u 18 sati na 50 m bazenu. Cijeli dan od jutra sam osjećao laganu tremu, nervozu, uzbuđenje te strah, ali ipak najjači osjećaj je bila nestrpljivost da već jednom čujem taj pucanj koji označava start.

Počeo sam sa 11,4 km plivanja ili 228 dužina po 50 m. Plivanje mi je jaka disciplina i nisam se previše trošio te sam za 3 sata i 39 minuta kao četvrti završio s plivanjem. Slijedio je izlazak iz bazena, presvlačenje i za par minuta sam već bio na bicikli.

Ispred mene je bio 51 krug od 10,6 km, ukupno 540 km, a u tom trenutku je bilo 22 sata i pala je noć. Na biciklističkoj stazi je moja ekipa iz Triatlon Kluba Matulji postavila šator (pit stop) gdje sam se povremeno zaustavljao, jeo, odmarao, presvlačio dresove (noć je bila jako vlažna), pokušao odspavati 15 minuta. Nakon cijele noći i dana negdje oko 22 sata u subotu završio sam biciklističku dionicu, otuširao se i odmah prebacio na trčanje. Čekala su me još 126,6 km trčanja ili tri maratona, a utrka je tada već trajala 28 sati. Sretan što sam sišao s bicikle, počeo sam nizati krugove (ukupno se trči 60 krugova po 2,1 km).

Vremenski limit za završetak utrke je bio 60 sati, odnosno ponedjeljak u 6 sati ujutro. Plan je bio završiti utrku u tom limitu bez razmišljanja o plasmanu. Ovo je postalo borba mene sa štopericom. Do jutra sam odradio jedan maraton. Pomislio sam: Još “samo” dva. Šta je to za mene. Sitnica.

Borio sam se sa žuljevima, bolovima u zglobovima, mišićima, ali moj tim suportera me krpao i nastavio sam dalje. U glavi mi u niti jednom trenutku nije došlo do pomisli za odustajanjem. Rekao sam sam sebi: Jači sam ja od ovoga.

Oko 14 sati završio sam i drugi maraton, a tada sam prvi put u utrci čuo da sam na 5. mjestu i da mi je prošlogodišnji pobjednik ove utrke za petama. Tada sam odlučio: Ne dam 5. mjesto! Moram trčati brže i napraviti prednost ako budem na kraju morao hodati zbog žuljeva koji nisu išli prema bolje. Nešto iza 21 sat u nedjelju ulazim u zadnji od 60 krugova trčanja. Po protokolu, u zadnjem krugu se od organizatora dobiva zastava svoje države i trči se sa support ekipom u suprotnom smjeru da bi se pozdravili svi koji su još na stazi. 51 sat i 54 minute nakon starta prošao sam kroz sami ciljni luk što je izazvalo lavinu emocija i kod mene, ali i kod cijelog mog tima. Poslije dobivanja finisher medalje i majice te službenog slikanja, moj tim otvara šampanjac te nazdravljamo i slavimo.

Za pretpostaviti je da ovaj veliki rezultat zauzima važno mjesto u vašoj sportskoj karijeri.

Moj najveći sportski uspjeh do sada je sigurno završavanje ove utrke. Prije mene samo je petero Hrvata završilo ovakvu utrku. Ja sam šesti. Prije toga sam završio dvostruki ultra triatlon 2019. u Emsdettenu u Njemačkoj – jedno divno iskustvo koje mi je ostalo u lijepom sjećanju. Na ovakvim utrkama je najveći uspjeh pobijediti samoga sebe, a meni to evo uspijeva već neko vrijeme.

Natjecanja kao što su ultra triatlon ili Ironman spadaju u psihički i fizički najzahtjevnija sportska natjecanja. Kako ste uspjeli uskladiti privatne i sportske obaveze?

Suprug sam i otac dvije kćeri (10 i 13 godina), radim u IT tvrtci 8-satno radno vrijeme, slobodnog vremena je malo, ali pomnim planiranjem i organizacijom, a sve uz punu podršku obitelji i poslodavca, uspije se i trening ugurati u raspored. Nekada je to rano ujutro prije svih obaveza, nekada kasno navečer, a nekada i u terminima dok su cure na svojim treninzima ja odradim svoj. Vikendima su treninzi duži pa je razumijevanje obitelji vrlo bitno.

Kakva je situacija sa sponzorima s obzirom da ovakva vrsta sporta zasigurno nije eksponirana i popularna kao neki drugi sportovi?

Triatlon je jedan od sportova koji nažalost nije pretjerano zanimljiv sponzorima tako da je vrlo teško naći nekoga tko će prepoznati svoj interes, nadam se da će se to promijeniti u budućnosti, budući da se radi o tri sporta u jednom, financijski izdaci su pozamašni.

No rekao bih da se kao i uvijek uz pomoć ljudi dobre volje sve može, tako su ove godine bili uz mene tvrtka Ris software, koja me kao moj dugogodišnji poslodavac potiče i izlazi mi u susret koliko je to moguće, te mi uveliko olakšava planiranje sudjelovanja na utrkama na čemu bi im i ovom prilikom zahvalio. Zatim tu je Optika Damir Tau kao hrvatski, riječki brend iznimno kvalitetnih sunčanih naočala za sportaše koje su mi koristile u utrci, te moji prijatelji iz djetinjstva, Ana i Krsto – OPG Matulić iz Pašmana, koji su mi potpora od početka mog bavljenja triatlonom na čemu sam im iznimno zahvalan. Ana i Krsto  također imaju svoju viziju, jasan cilj, volju da do njega dođu, disciplinu u radu i upornost te pričaju jednu predivnu pašmansku priču kako uspjeti u životu s onim što imaš oko sebe. Slično su prepoznali i u meni te me podržavaju već godinama.

Moj matični Triatlon Klub Matulji mi je bio velika potpora u samoj organizaciji, logistici i operativnom dijelu utrke, prava sportska i ljudska podrška, te moram posebno zahvaliti predsjedniku Franku Faustini i Miodragu Šarac koji su bili vrijedan dio moje support ekipe na ovoj utrci.

A moj obiteljski support “Babin Team” mi je konstantna podrška, na ovom trostrukom i na prethodnom duplom su mi pratnja bili moja supruga Anita bez čije podrške ne bih mogao, ona je moj oslonac u svemu, u sportskom kao i privatnom životu; i moj brat Neven kojeg sam pred nekoliko godina, kako on kaže, inspirirao da se i sam počne baviti triatlonom, što mi je iznimno drago, jer odrađivati utrke rame uz rame bratu je poseban osjećaj kao i imati ga u support timu na dugim utrkama, to daje jednu dodatnu dozu sigurnosti.

Sportski uzor?

Ne bih izdvojio nikog posebnog kao uzor, od više sportskih velikana gledam uzeti neku od osobina koja mi je inspirativna. Dražen Petrović i Jan Frodeno (njemački triatlonac), zasigurno predvode tu listu, ali spisak bi bio poduži…

Kako provodite slobodno vrijeme kojeg sigurno nije puno?

Volim planinariti sa obitelji i prijateljima. Uživanje u prirodi me opušta i gledamo svaki slobodni trenutak provoditi vani, ako to vrijeme dopušta.


Ukratko o triatlonu:

Triatlon je sport koji se u suštini sastoji od tri sporta. Sva tri sporta izvode se u kontinuitetu pa se tako nakon plivanja odmah prelazi na biciklu, a nakon bicikle na trčanje. Svaki si triatlonac/triatlonka prije utrke priprema svu opremu koju će koristiti te je postavlja u za to već pripremljene zone tranzicije (T1 i T2). U T1 zonu postavljaju biciklu i opremu za biciklu, a u T2 tenisice i ostalo za trčanje.

Natjecateljske discipline:

Supersprint: plivanje 350 m, bicikla 10 km, trčanje 2,5 km

Sprint: 750m, 20km, 5km

Olimpijski: 1,5km, 40km, 10km (ovo je disciplina na Olimpijskim igrama od 2000.)

Srednje dugi (Half Ironman): 1,9km, 90km, 21,1km

Dugi (Ironman ili Ultra): 3,8km, 180km, 42,2km

Double Ultra: 7,6km, 380km, 84,4km

Triple Ultra: 11,4km, 540km, 126,6km

5 x ultra, 10 x ultra, 20 x ultra….

Nastavi čitati

Najčitanije