Paklenica i Vransko jezero prekrasni su u jesen

Paklenica je raj za penjače. Pogled odozgo prema dolje u klance je impresivan. Pogled s vidikovca Kamenjak dolje na Vransko jezero, koje je zeleno kada sija sunce i tirkizno Jadransko more svega nekoliko stotina metara dalje, trebao bi biti među najljepšima u cijeloj Hrvatskoj, zaključuje Hecking

Većina turista koji ove jeseni dolaze u Hrvatsku putuju daleko na jug kako bi uhvatili posljednje zrake sunca, a možda se i ponovno okupali u moru, no Hrvatska ima više za ponuditi od plaže i mora. Pogotovo u jesen, piše Claus Hecking iz Der Spigela istaknuvši kako se pet nacionalnih parkova i parkova prirode okupilo oko Zadra u sjevernoj Dalmaciji.

Tragovi Winnetoua

– Lučki grad sa svojih 75.000 stanovnika oduvijek je bio u sjeni Dubrovnika ili Splita. Za mnoge strane turiste sjeverna Dalmacija je samo tranzitna točka. Upravo zato što regiji nedostaju poznata ljetovališta. Ali, ne u prirodnim ljepotama. »Mali pakao«: Nacionalni park Paklenica. »Kleine Hölle« je njemački prijevod za Paklenicu. Mještani su tom području dali ovo ime zbog stotina metara dubokih, ponekad gotovo okomitih ponora. Nacionalni park je raj za penjače. Pogled odozgo prema dolje u klance je impresivan.
Svatko tko pati od vrtoglavice ili vrtoglavice trebao bi ostati na glavnoj stazi u parku; samo se umjereno uzdiže i vodi u divlji klanac. Osim toga, može biti strm i avanturistički, ali su pješačke staze obično dobro označene, navodi Hecking povezujući sa spomenutim područjem Karla Maya.
– Ako ste doživjeli deja vu tijekom posjeta klancu, onda ste vjerojatno vidjeli staru traku Karla Maya. Uostalom, šezdesetih je u današnjoj Hrvatskoj snimljeno nekoliko Winnetouovih filmova. U Paklenici, među ostalima, »Winnetou i Shatterhand u Dolini mrtvih« i »Pod lešinarima«. Ovdje ćete jedva vidjeti ptice strvine, ali uz malo sreće naći ćete sokolove, jastrebove ili kratkoprste orlove. I njihov plijen, ističe Hecking dodajući dalje kako je od Zadra do ulaza u Park autom je potrebno oko 45 minuta, a dobar sat autobusom.

Ribe i ptice

Nadalje poziva se na posjet Parku prirode Vransko jezero.
– Međunarodni turisti rijetko završavaju na Vranskom jezeru. S jedne strane zbog njegovog položaja: četrdeset minuta vožnje automobilom od hrvatske autoceste sjever-jug. S druge strane, riječ boćata voda na prvu ne zvuči primamljivo. No, upravo je mješavina slane i slatke vode ono što najveću hrvatsku kopnenu vodu čini jedinstvenom. Ovdje lutaju morske i slatkovodne ribe, bilo da su štuka, šaran, cipal, list ili jegulja. Tu je i na tisuće ptica kojima su hrana: galebovi, čigre, čaplje i kormorani. Ovdje zimuju mnoge ptice selice, piše Hecking naglasivši kako su rijetki turisti koji dolaze u nacionalni park izvan sezone uglavnom ribolovci, promatrači ptica ili brdski biciklisti.
– Najvjerojatnije ćete naići na ljude ili turističke autobuse na vidikovcu Kamenjak, koji se uzdiže oko 280 metara iznad Vranskog jezera. No, pogled dolje na jezero, koje je zeleno kada sija sunce, i tirkizno Jadransko more, svega nekoliko stotina metara dalje, trebao bi biti među najljepšima u cijeloj Hrvatskoj, zaključuje Hecking.

Članak je izvorno objavljen na portalu Zadarski list.