Neviska koleda živi s mještanima Neviđana još od 17. stoljeća

Svake godine tradicionalni godišnji običaj održava zajedništvo mještana Neviđana na Badnjak, Staru godinu i Sveta tri kralja

U Neviđanima na Staru godinu održana je Neviska koleda, tradicijski godišnji običaj koji je 2013. zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, javlja Zadarski list. Neviska se koleda u Neviđanima održava od 17. stoljeća na Badnjak, Staru godinu i Sveta tri kralja kao dio zavjeta koji su stanovnici mjesta dali Bogu da će ga tri puta godišnje slaviti i zahvaljivati mu ako ih zaštiti od kuge. Tada Neviđanci u dijelu mjesta namijenjenom održavanju običaja (Koledišću) pale veliki krijes (koledu), a prije toga koledari pjevaju prigodni tradicijski napjev i zazivaju blagoslov od Boga.

Dr. sc. Rahela Jurković ove je godine, uz potporu Ministarstva kulture i medija, istražila tradicionalni neviđanski običaj i o tome izdala publikaciju „Neviska koleda“. Albert Štorić, jedan od nositelja običaja, navodi kako skupina mladih Neviđanaca skuplja drva te u lokalnom dijalektu opisuje cijeli tijek običaja: Tamo se, na Koledišću, skupimo prije pet uri uvečer i sačekamo da zvoni Zdravo Marija. Nakon toga partimo s koledun, tj. koledarskun pismun.

– Tamo bude parićana jena velika hrpa drvja, izmoli se Očenaš, Zdrava Marija i Slava Ocu i unda se jedan od koledarov, tj. jedan od judi ki ‘vo pivaju, prigne (čučne), čane, što bi rekli, užge (zapali) koledu i ka’ počne tinjati kaže: Kako se ‘va koleda užgala, tako se i mlada divojka udala, pojasnio je Štorić.

Tradiciju Neviske kolede nastavljaju i mladi Neviđanci, a ovaj veliki događaj privlači i veliki broj ljudi kako iz Neviđana tako i iz okolnih mjesta.
– Ka’ se stvori malo žerave (žara), unda oni ki je za to zadužen s jenun lopatun uzme žeravu i stavi je u kupu konalicu. Unda se stavi u žeravu malo već parićanoga tamjana. Tamjan počne dimiti i onda ti koledar gre o’ jenoga do drugoga. I nisu samo koledari tamo, bude svita, na stotine ih dojde, i iz drugih mist, ne samo iz Neviđan. I unda o’ jenoga do drugoga nosi kupu konalicu i svak se kadi. Koledar ki nosi kupu konalicu uglavnon bude isti, Romano Kučina, po izvornom dijalektu nastavlja Štorić.

I ove godine je taj zadatak pripao Romanu Kučini, ali treba napomenuti da su svi koledari jednaki i da među njima nema hijerarhije, već je sve stvar dobre volje i dogovora mještana oko svih dijelova zaduženja koja su uz koledu vezana.

Tradicija kao odraz zajedništva mještana

Nakon kađenja tamjanom, članovi crkvenoga zbora i KUD-a Nevijana pjevali su i druge pjesme, a mještani su se družili uz jelo i piće. Naime, sastavni dio kolede su i dvije male i jedna velika večera. Male večere spremaju se na Badnjak i na Staru godinu za sve sudionike kolede, dok se na Sveta tri kralja sprema velika večera, za koledare i mlade koji sudjeluju u pripremi drva za koledu. Prošle godine velika se večera nije održala, a neće ni ove godine za Sveta tri kralja zbog epidemioloških razloga.

Za malu večeru prošlog su petka tri obitelji spremile za sve mještane i sudionike kolede rakiju, vino, sokove, fritule i kroštule. Koledarska pjesma Neviske kolede ušla je i u repertoar nacionalnog folklornog ansambla Lado te je već više godina poznata i izvan Pašmana. No najveće značenje Neviske kolede nalazimo u tome što taj običaj održava zajedništvo mještana Neviđana i odraz je njegovanja njihovih dobrosusjedskih odnosa i solidarnosti. Tu tradiciju nastavljaju i mladi Neviđanci od kojih dosta njih studira ili radi izvan otoka, no za koledu se vraćaju na Pašman i ponosno čuvaju baštinu svoga kraja, kao što to rade i njihovi očevi, majke, djedovi i bake.